Nije mi se učinilo uvjerljivo kako mi izjavljuješ ljubav, znam da ti nije lako čuti, ali samo malo ti fali da bi me izdala.
Možda ni ne znaš što je izdaja, pa izdaješ sebe za nešto što nisi i nudiš mi svašta, čak i ono što nisi sposobna pružiti. A ako nešto ne volim, to su prazna obećanja.
Šapućeš mi nježne riječi, odgovaraš na moje nježnosti, ali zar će sve na odgovorima stati? Postoji li za tebe nešto više od razgovora, imaš li snage za muku, ili sve mora ostati uglađeno i fino?
Izmišljaš priče o svojoj postojanosti, daješ privid dogovora i sigurnosti, ali samo jedan moj korak koji tebi ne odgovara i preplašiš se i odletiš kao ptičica. To se, draga moja, zove izdaja.
Na prve znakove problema odletjela si kao ptičica. Ali ako bi istom brzinom zamahnula krilima i meni se vratila, da vidimo kako ćemo, kuda ćemo, zajedno, svi trenuci tvog kukavičluka se brišu, i pripisuju tvojoj nježnosti koju toliko volim, i kada se preplašeno od mene udaljavaš, i kada mi se nestrpljivo, trepereći vraćaš.
Ne nudim ti ništa, samo predlažem, jer za razliku od tebe, ne moram sve uzeti, ne moram sve posjedovati. Letim od mog srca do tvog i pletem nit koja bi nas jednog dana mogla vezati, u slučaju da se ne povučeš prije vremena, prije nego što ispletem dovoljno jaku mrežu.
Da je po tvom, kao dva kamena zida bismo se promatrali kroz vječnost, i zauvijek ostali nedodirnuti. Navodno voliš konkretnost, dodire i tjelesnost, ali malo mi se presumnjivo držiš na distanci.
Nepomičan si i računaš da bih te ja trebala dodirnuti, ali kako ću do tebe doći, i još važnije, kako ću se vratiti sebi, ako nemam sposobnost leta, da s lakoćom prelazim ovu udaljenost između tebe i mene, koja jednostavno postoji. Ne možeš ju poreći i tvrditi da pripadam tebi, da sam tvoja, samo zato što sam ti zapela za oko i osjećaš da me moraš imati. Za moju ljubav ćeš se morati potruditi, a čujem da ti trud nije stran, navodno ti i paše, pa eto, potrudi se.
Potrudi se i ti meni prići, ako me želiš dotaknuti, ili, ako si baš takva planina od čovjeka, stoj gdje jesi, ali otvori se. Pusti mi da ulijećem u tvoje srce, i da se sebi vraćam. Dopusti da prođe vrijeme, da naša veza ojača i da ja budem sigurna da je tvoje srce mjesto na kojem bi se zadržala, mjesto na kojem bi se skrasila.
I kad me zarobiš, onda me pusti, da letim unutar tvojih bedema, neka me tvoja duša napaja, i neka mi tvoje srce svaki dan ponudi nešto ljubavno, nešto zanimljivo, nešto novo. Želim svaki dan saznavati nešto novo o tebi, i sve više i više ti se približavati.
Što? Ne sviđa ti se to? Što se zalijećem sve dublje i dublje u tvoj svijet? E pa dragi moj, to je cijena ljubavi, i ja se ne namjeravam cjenkati.
Spirit of Tara 