Život u divljini zahtjeva oprez, odgovornost i poštovanje svega što te okružuje.
Kad živiš u divljini, u kaotičnom vrtlogu nepoznanica, smrt ti može donijeti prebrzo donesena, pogrešna prosudba.
Zato bolje odmaknuti se od prebrzog zaključivanja i potrebe da se odluke donose odmah. Bolje biti nepomičan, ali prvo se distancirati, pa onda polako proučavati i procjenjivati.
Kada živiš u divljini, sve je vrijedno tvoje pažnje.
Ako želiš preživjeti, trebat će ti poštovanje. I oprez i odmak i snaga da podneseš te duge periode čekanja, dok donosiš prosudbu, dok planiraš kako dalje.
Kako se predstaviti, kako se odnositi prema toj divljini koja te okružuje, da bi te ona prihvatila i nahranila.
Trebaš planirati kako se predstaviti divljini da te ona prihvati i zbrine, da ti osigura nesmetan prolazak i sigurno utočište, ako ga zatražiš.
Prema divljini ćeš se morati odnositi onako kako ona želi. Morat ćeš ju naučiti slušati, morat ćeš naučiti šutjeti i promatrati, dopustiti joj da ti priča na svoj način.
A ti ćeš se zakleti da ćeš naći način da ju razumiješ, i da se sporazumijete.
Nisi sama, ali nemaš ni podršku, osim divljine koja voli oprez, tišinu i poštovanje.
Spirit of Tara 