Ne mogu ti obećati da će biti lako.
Štoviše, mogu ti obećati da će biti teško, izazovno, da ćeš odrastati i sazrijevati. I mogu ti obećati da će trajati.
Mogu ti jamčiti da se ne nazire kraj ove slatke muke, i da štogod sad započnemo, još dugo vremena nećemo moći napustiti.
Ne znam kako se tebi ovo čini, ali meni nepregledni dani i uzastopne noći u tvom društvu zvuče dobro. Zvuče mi sigurno, zvuče mi kao nešto što bi moglo biti ispunjeno ljubavlju.
Dani i noći koji se izmijenjuju unedogled, s tobom u mom društvu, zvuči kao nešto što mogu, kao nešto što želim, kao nešto čega se ne bih htio odreći.
Htio bih se odreći svega što nam prepriječi put, svega što nam stvara problem, poteškoću. To bih uklonio, to bih savladao, to bih prevladao. Ali tebe se ne bih odrekao.
S tobom bih nastavio gledati noći kako odlaze i kako se nama kraj ne nazire. Ti si moj početak, ishodište, i dok s tobom koračam, znam da zadnja stepenica ne postoji, da ne postoji završetak, da nas ne čeka kraj.
Tebe i mene čekaju trenuci u vječnosti, i to je sve.
U pravu si, nikada ti nisam imao ništa za ponuditi. Sve je to prolazno, sve je to na neki način laž.
Ali i ovi beznačajni trenuci u vječnosti imaju svoju čaroliju, imaju svoju draž.
Spirit of Tara 