Ne bih trebala voljeti propalicu.
Onoga koji me iznevjerio toliko puta.
A opet, nitko nije savršen, a život je tako grbav.
Pun neravnih staza koje nerijetko vode nigdje, još češće u propast, a ponekad u samo mrvicu podnošljivije dane.
Mogu li zamjeriti jednom čovjeku što ga plime i oseke ovog života bacakaju i razbijaju o stijene?
Mogu li njega kriviti što živi u svijetu koji nameće surova, okrutna pravila?
Mogu li njega kriviti što nije imao šanse pobijediti u ovoj bitci, kao i u mnogim drugima?
Želim li ga zakidati za to iskustvo neuspjeha i gubitaka, koje ga je isklesalo u ovog divnog čovjeka, kojeg, umjesto da volim, proklinjem, zato što mu život nije dao priliku da voli mene?
Spirit of Tara 