Sanjala sam o jednoj ljubavi, s jednim čovjekom, za sva vremena. Tako uvijek započne životno putovanje. Sa pogrešnom pretpostavkom.
Ali nema veze, bitno je imati zacrtan cilj, biti usmjeren, ne dozvoljavati distrakcije. Kuda god da kreneš, negdje ćeš doći, zar ne?
Ne znam. Samo znam da sam išla tražiti pogrešne stvari. Život koji nije za mene, život koji mi nije namijenjen, a činilo se da bi mogao biti savršen. Jedna ljubav s jednim čovjekom za sva vremena.
Sada sam mudra, pa vam mogu reći, tražiti jednu ljubav s jednim čovjekom znači izostaviti sve druge. Zvuči logično, ali eto, nisam znala da će me potraga za jednom velikom ljubavi dovesti do mržnje.
Bilo mi je logično čuvati svu ljubav za jednog čovjeka, i tako sam svu ljubav ulijevala u jedan pehar, drugi su se činili prazni.
I bili su prazni, kažete, jer u njih nisam ulijevala ništa, nisam im poklanjala pažnju. Taj dio mi nije bio jasan, nisam znala da će ih moja ljubav oživjeti i napuniti, pa da ću se okrijepiti pijući iz čaše koju sam vlastitom ljubavi napunila. Nisam znala. Mislila sam da ljubav stoji negdje vani, i da ju samo trebam naći.
Hvala nebesima, gladna sam ljubavi i neprestano odbijanje svega što ne odgovara mojim fantazijama nije odgovaralo meni.
Hvala nebesima, sklona sam iluzijama, pa sam odmaštala neke velike ljubavi, ulijevala u pehare onih za koje kažete da me nisu vrijedni. Napunila sam njihov pehar, pa se njima okrijepila. Kada je bajka izblijedila, bila sam spremna krenuti dalje. Bila sam osvježena, pročišćena, jača. Nakon takve okrepe, nikad ne bih mogla odustati od ljubavi.
Tada sam i ja shvatila, treba puniti pehare. Ne samo jedan, ne samo neke, već sve. Ne samo ja, ne samo neki, već svi.
Tada bi se našli u svijetu gdje svatko ima ljubavi za ponuditi. Možda ne puno, ali količina nije ni bitna, bitno je da ljubav postoji.
Spirit of Tara 