Mir i tišina.
Između nas, mir i tišina. Spokoj. Idila. San.
Razumijemo se bez riječi, prestali smo pričati, nastavili smo osjećati. Osjećaj je dovoljan kad znaš.
Gleda nas planina, čvrsta onoliko koliko smo mi osjetljivi. Svatko ima svoj dar.
Mi smo se svojim darom previše ponosili, previše ga naglašavali. Postali smo preosjetljivi.
Počeli smo osjećati sve, prestali smo razabirati otkud osjećaji dolaze. Više ne znam što osjećaš ti, što osjećam ja, i kako na nas utječu drugi. Ništa ne možemo razabrati.
Planina gleda, primijećuje i najmanje pomake. Vidi nas kako se razdvajamo, milimetar po milimetar.
Planina, dugovječna, u očima drugih nepomična, zna – milimetar po milimetar, kilometar. I onda još toliko.
Razdvajamo se u tišini, planina zna – nećemo ni primijetiti, a naša idila će biti izgubljena.
Spirit of Tara 