Za Merkate kažu da su sposobni prokopati više od metra tunela u vrlo kratko vrijeme, i da se, gledajuć sa visine, lijepo ocrtava mreža koju stvaraju.
Tako i Škorpion djeluje ispod površine, dok Vodenjak s visine može vidjeti mrežu koja se stvara, ali ne zna što to točno Merkati u podzemlju šuruju, koji im je krajnji cilj i koja im je motivacija.
Vodenjak može stvarati teorije na osnovu podataka koji su mu predočeni, a zbog visine s koje promatra zaista ima pozamašan skup činjenica koje treba uvažiti.
Ali hoće li krajnja teorija biti potpuna?
Možemo li bez osjećaja?
Možemo li tvrditi da znamo što Merkat smjera i zašto ako nikada nismo bili Merkat?
Možemo li nešto drugačije od nas objašnjavati kroz zakonitosti koje vrijede za nas?
Hoćemo li ikada u potpunosti razumijeti Merkata ako nikada nismo bili Merkat?
A možda to drugačije nije toliko drugačije, možda postoji nešto isto u pozadini, i nakon nekoliko postavljenih hipoteza nađemo teoriju koju bi i Merkat potvrdio kao istintu.
Uvid se javlja kao bljesak, i ostavlja nas s osjećajem, a ne znanjem, da smo našli istinu.
Ali opet, nismo bili Merkat, nismo iskusili mrak tog tunela i sve doživljaje koji se tamo rađaju.
Iako “znamo”, možda bi nam bilo bolje da šutimo.
Iako “znamo”, možda bi nam bilo bolje da priznamo da ne osjećamo.
Ne osjećamo Merkata i njegove muke, a bez osjećaja, priča nije potpuna.
I matematičar Gödel se slaže. Njegovi teoremi o nepotpunosti matematike nam govore da je svaka matematička priča nepotpuna priča, a gledajuć iz Merkatove perspektive, svaka priča bez osjećaja je – prazna priča.
I trebamo ju napuniti.
Valovima ljubavi koji će se pretvoriti u suze, a onda ispariti u kišu.
Kišu koja će s vremenom postati snažan val, spreman da zapljusne novog nedužnog prolaznika, nesvjesnog da je vrijedan te žestine ljubavi i želje.
Pa tko hoće da se voli, neka se voli, a tko hoće da zna, neka zna.
Ali ako znanje i ljubav ne hodaju ruku pod ruku, priča je nepotpuna.
Spirit of Tara 