Ne vole to ljudi, kad se njihova egzistencija ne poštuje, kada se ne računa.
Ne vole to ljudi, kad se glamurozna predstava počne predstavljati kao važnija od stvarnosti.
Kad se blještava svjetla predstave kao važnija od mjesečine, kada tišina izgubi svoje mjesto, kada sunčeve zrake ne mogu dozvati one začarane požudom i strašću.
Mrgode se ljudi, mršte,
kada se njihova priča briše jer netko jednako tako jadan samo puno glasnije viče,
upire prstom sam u sebe,
i tako odvraća pažnju
i sa sunca,
i sa zemlje.
Spirit of Tara 