Kada dođe doba Jarca, svi imamo priliku iskusiti gubitak. Tako je i jedan Ovan dobio priliku izgubiti nekoga tko mu je bio drag…
Znam. Bilo ti je teško. Dugo vremena. Patio si. Ali patio si kao i svi mi. Možda sada, kada si otišao, vidiš istinu – da nisi bio sam, nisi bio jedini u svojim mukama, da smo svi prolazili isto.
Sada si otišao, ostavio druge u suzama, ali ja za tobom neću više plakati. Učinio si izbor, i ne krivim te zbog tog izbora. Bio je tvoj. Ako si izabrao udaljiti se od svih i isključiti sve one kojima je stalo do tebe, ja te neću tjerati da budeš drugačiji. Dopustit ću ti da odeš, da se ubijaš još i dalje, a ja ću nastaviti živjeti. To je moja odluka.
Mnogo nas je bilo uz tebe, srcem i dušom, htjeli smo ti pomoći, htjeli smo ti biti blizu, htjeli smo biti tvoji, ali ti si nas odrezao. Otpisao si nas još davno i svojom voljom ostao sam. Ubio si se već tada. Zakoračio si u neki svijet mašte gdje nisi dovoljan, gdje ne činiš dovoljno i gdje te nitko ne razumije, gdje te nitko ne prihvaća.
Svo to vrijeme, mi smo bili uz tebe, otvorenih srca. A ti si te naše spone prerezao i prekasno je bilo da shvatiš – nitko ne može živjeti bez ljubavi. Bez prave ljubavi, ljubavi prijatelja, braće, sestara, obitelji.
Svatko ima svoju obitelj, u nekom obliku. Neke ljude koji su uvijek tu, toliko uvijek tu da ih je lako previdjeti. Srce si zatvorio i izgubio vid, jer te se ljude prepoznaje srcem. Ne donose vatromet, nema ekstravagancije. Samo toplina koja te mami da ih otkriješ. A onda…
Neću ti reći. Ne zaslužuješ to. Donio si druge odluke, napravio druge odabire i što te čeka u toj zemlji bez ljubavi, ne znam. Ali neću ti otkriti ništa, apsolutno ništa o ovom putu koji si mogao s nama dijeliti.
Neću.
Baš neću.
Spirit of Tara 